“Inače, nisam Plenkoviću osobno zamjerio zbog ploče. Nije ju on postavio, ali postoje događaji u Hrvatskoj za koje prosto ne možete da kažete da ste njima zadovoljni, niti im se možete radovati” Aleksandar Vučić

Vučić milost ne traži, ali je „velikodušno“ daje

Ma, da li to moje uši dobro čuju?
Vučić prihvaća ispriku predsjednika Vlade Republike Hrvatske g. Andreja Plenkovića. Ispriku zbog čega? Zbog spomen ploče poginulim HOS-ovcima koji su braneći hrvatsku domovinu stradali od četničkog noža.

Da, dobro sam čuo! Vučić se ne ispričava zbog četničke agresije na Hrvatsku u kojoj je i sam sudjelovao, niti zbog jezivih zločina koje su počinili četnici nad hrvatskim narodom, uključujući i spomenute pripadnike Hrvatskih obrambenih snaga. Aleksandar Vučić je umjesto isprike spretno ispalio volej na loptu koju mu je njegov imenjak Stanković nabacio u svojoj emisiji Nedjeljom u 2, poznatijoj po logu: NU2. Iako mi u općem progonu „ustaških guja“, nije jasno kako to da nisu prognali slovo U iz naslova njegove emisije.

Da budem jasan: g. Plenković se odlično držao. Njegovi odgovori bili su odmjereni, politički i diplomatski. Međutim, ovaj puta Aco nije mogao odoljeti, dvostruka mjerila kojima vodi svoje emisije, ovisno o tome je li riječ o „našima ili vašima“, ovaj puta došla su do punoga izražaja.
Osim sramotnog „mešetarenja“ čokoladicama, s čime premijer nema nikakve veze, uslijedilo je uporno inzistiranje da se premijer ispriča. Tako nametljivo i bezobrazno iznuđivanje odgovora podsjećalo je na agresivnu retoriku „državnog tužioca“ Jakova Blaževića na suđenju kardinalu Stepincu. Odmah sam znao: ako se ne ispriča, jer zapravo nema se ON čemu ispričavati, mediji će vrištati kako se premijer nije ispričao žrtvama Jasenovca. Ako se pak ispriča, onda je to već priznavanje krivnje, tako da mu se čak i četnički vojvoda, srbijanski premijer Aleksandar Vučić smilovao i prihvatio „izvinjenje“.

Pravo je pitanje, da li je uopće trebao ići „na noge“ Aci i njegovu NU2. Iako se, kao što rekoh, premijer dobro držao, jedina grješka koju je možda učinio bila je što na drsko isljeđivanje i iznuđivanje krivnje nije uzvratio protupitanjem:
– A hoćete li se vi ispričati?
Aco bi zasigurno u čudu pitao:
– A zbog čega bih se ja trebao ispričati?
Premijer je mogao mirno odgovoriti:
– Zbog istoga razloga zbog kojega vi od mene tražite ispriku.
Aco bi vjerojatno kontrirao:
– Ali vi ste premijer.
Plenković bi mogao odgovorit:
– Ja i činim ono što treba činiti premijer i postupam sukladno zakonu.

Sve u svemu, čini se da je u Hrvatskoj zavladao stockholmski sindrom, pa svako malo moramo se opravdavati i ispričavati svojim agresorima i njihovim glasnogovornicima.
Agresor je agresor i tako se treba prema njemu odnositi, pa makar bio i aboliran. Uz to ide jasan, nedvosmislen i istinit govor, jer samo istina će nas osloboditi!

 

Marijan Križić

 

Povezani članci i video:

Plenković: Žao mi je što je ploča postavljena, zato osnivamo povjerenstvo

Vučić prihvatio Plenkovićevu ispriku: Nije on postavio ploču

Govor Aleksandra Vučića u Glini